listovi5433cirN
svN
 
 
 
 
Web www.dijaspora.nu
- Moj kum živi ovde u Londonu već 10+ godina. Znanje engleskog mu je blago rečeno katastrofalno. Ali, lepota života u anglo-svetu je tu, ako si zaista sposoban- tvoje poreklo i akcenat su irelevantni. Evo, nepunih 50 godina nakon Luterovog govora u Americi predsednik crnac! Tako i loše znanje engleskog i jedva završena osnovna škola mom kumu, inače izuzetno domišljatom tipu, nisu smetali da u svom biznisu drži, što se kaže, pola Londona.

Krenuo ti moj kum da digne lovu s bankomata. Nešto pogrešio i iz bezbednosnih razloga, isti mu ''proguta karticu''. Ulazi u banku.
- Good afternoon, sir! how can I help you?
- I have problem. Your machine, my card - njam njam!
S druge strane znam ''akademike opšte prakse'', koji nemaju za pivo.

XXX

Kišna londonska noć. Čitam online dijaspora.co pred spavanje... Hodio sam mnogim zemljama i sretao naše ljude na raznim mestima, ali ni slično ''Dijaspori” nisam video.
Znate li, dragi moji, da u ovom gradu populacije bezmalo dve Švedske nemate gde kupiti naše knjige i novine! Pri tome, nije da nas nema... nigde nismo ovako dezorganizovani. Skoro sam bio na Balkanu i doneo kofer knjiga i uvek poručujem preko neta ili kad neko putuje.
U celom Londonu imate jedan srpski restoran, crkveni dom i jedan naš hotel! 

XXX

- Na letu Panama Siti- Bogota iznenađenje. Ili možda i nije, bar za mene. Poželio nam je prijatan let kapetan našeg prezimena i porekla. Potomak bokeljskih mornara, govori srpski - perfektno. Arhaični rečnik je baš simpatičan. Upoznah i familiju Božović, bogate Crnogorce iz Perua, vlasnike najveće drvne industrije u Južnoj Americi.

XXX

- Fascinira me koliko se naši ovde i u Americi trude da izgube akcenat! Govorim i pišem engleski na nivou maternjeg, čak sam i držao časove istog u neko vreme i držim još uvek. Ali... akcenat imam! Bitno je da pravilno govoriš i pišeš, imaš bogat fond reči i da imaš šta pametno reći. Moj drugar Bernardo, Brazilijanac rođen i odrast'o u UK, ima akcenat k'o da je juče doš'o iz Brazila! Pri tom je izuzetno uspešan i obrazovan. Roditelji koji s decom govore (jezik se govori, priče se pričaju) engleski ili jezik zemlje u kojoj su već, samo rade loše. Deci kvare lokalni jezik a zapostavljaju srpski. Za lokalni jezik tu su škola, drugari, televizija, knjige, muzika, Internet. Izvora srpskog i nemamo puno u rasejanju.

XXX

- Silazim pred zgradu gde mi je kancelarija... zaboravio sam poneti mobilni. Čekam nekog... pored stoji momak, radi u agenciji iznad mene s kojom sarađujem tesno....
Ja: hello my! excuse me, what's the time?
On: half past four
Ja: thanks! where are you from?
On: Yugoslavia
Ja; me too! a što razgovaramo na engleskom?
Posle saznam da tu radi još nekoliko ljudi iz bivše Juge... a mislio sam da sam jedini ”jugić” u zgradi.

XXX

- Lepo je biti Srbin u svetu... pa ponosno pokažeš svima tablu s Teslinim imenom u prizemlju Patronas kula u Kuala Lumpuru, u dalekoj Maleziji.

XXX

- Da li se neko u Srbiji (kao i među Srbima u rasejanju) zapit'o o našim umnim ljudima koji studiraju i predaju na univerzitetima poput Kembridža, Harvarda, Sorbone, Upsale i Lomonosova?

XXX

- Na prelepom Karipskom ostrvlju Trinidad i Tobago često je ime Stevan i Jovan! Crn k'o mrak, a zove se Stevan. Moj super drugar s Trinidada, nastanjen isto u Londonu. U imeniku mi je pod ''Stevo crnac''

XXX

- Imao sam pokušaj osnivanja Udruženja srpskih arhitekata, dizajnera i likovnih umetnika u svetu... jer nas ima mnogo. Mnogi su izuzetno poznati, kao Slave Stojanović, Mirko Ilić, Konstantin Grčić, ... propast u najavi.

XXX

- Koliko god jezika znao, srpski mi je prvi. I glavni! Kad sretnem nekog našeg, s kim sam na istoj talasnoj dužini, k'o da sam sreo rod rođeni.

XXX

- Prijateljica Poljakinja u Londonu drži ilegalni frizerski salon u kući... Poljaci dovode mušterije i sve ide, ide...super. Jedna naša cura radi sličan posao. Isto na crno... Naši joj doveli finansijsku policiju! Zato Poljaci iznose milijarde funti iz Britanije a naši su dno. Ima nešto nas mladih koji smo ovde došli zbog posla ili studija i mi popravljamo prosek.

Minijature beleži i čitaocima Dijaspore, od novembra 2008. godine posvećuje i poklanja Miloš Zorica