listovi5433cirN
svN
 
 
 
 
Web www.dijaspora.nu

Tehnologija napreduje li napreduje! A čovek… otuđuje li se, otuđuje!

Na raspolaganju je mnogo načina da budemo brzo i jeftino obavešteni. Nekad nam je telefon služio da se samo na kratko javimo onima koji su od nas daleko. No, u to vreme kada smo na raspolaganju imali samo telefon, pa onda i televizor, a od ranije i radio - osmišljene da nam pruže informaciju, razonodu pa i razbibrigu - bilo je dobro jer smo imali više vremena i otvorene potrebe da krenemo u susret drugima ili da ih dočekamo, da se družimo.

A onda dođoše mobilni telefon i internet. I oni su osmišljeni da nam pruže informaciju i skrate vreme dolaska do nje. Тај brzi i vratolomni put civilizacije ka novim njenim dobrima nije prošao bez nas. Prikazujući ne baš tako davno u dnevnoj štampi Teslinu knjigu «Moja otkrića», švedski novinar je zapisao kako se danas, sumirajući otkrića Nikole Tesle, može ovom naučniku pripisati da je «otkrio internet a da toga i nije bio svestan». No, bilo kako bilo, lete poruke, a nigde glasa. Ili glas i – toliko. Ideš, pričaš, važan si, zovu te, tražen si. A druženje, šta to beše, pre svega? Pa, izlasci, opuštanje na izletu, sportskom terenu, šetnje uz reku... u društvu prijatelja? Sve ređe i ređe i ređe. Ako se nađe snage i vremena, televizija se sve više zamenjuje računarom. Šta sve on može? Neverovatno mnogo. I da pišete i da crtate i da igrate igrice i da surfujete i da se prikazujete i da se upoznajete...

Internet je mnogima ostao poslednji način da stupe u kontakt, najčešće sa suprotnim polom, s nadom da će naći srodnu dušu, za ljubav, za brak.

Ako se prihvati, a mora, da je realnost ono što je i da se ovako zahuktala i sveprisutna tehnologija uvukla u sve pore čoveka i društva, ostaje nam jedino da pogledamo dobre i koriste strane njenog razvoja koji nas je u priličnoj meri udaljio jedne od drugih, ali i omogućio da, u našoj izolovanosti i samoći, ipak nađemo put do drugih - u jednoj drugoj, virtuelnoj, realnosti. Pod virtuelnom realnošću se može smatrati i ona koju su sa sobom doneli i telefon i televizija, mada se ona, pre svega, odnosi na svet interneta.

Ne zaboravimo, ipak, da prihvatajući tu i takvu realnost, mnogo više virtuelnu nego stvarnu, treba da razmislimo kako da je se odreknemo u dovoljnoj meri da bismo bili i ostali ljudi, socijalna bića jer nas virtuelni svet, osim što nas izoluje i otuđuje od drugih, sve više i robotizuje.

Dobro bi bilo da je čovek uspeo da se zadrži na ideji dobijanja brzih informacija preko interneta. I samo to. Jer bi mu onda ostalo vremena da više živi među živim ljudima i tako i sam ostane živ. To bi trebalo da bude cilj i svrha interneta kao mreže koja nas spaja, a ne sapliće i upliće i uvlači u sebe... sve više.

Jeste internet blagodet i enciklopedija znanja. Međutim, smišljeno je i niz drugih, uglavnom negativnih, njegovih svrha, kao što su razne igrice, koje obično igramo sami sa sobom, vebsajtovi za upoznavanje usamljenih, tarot karte za proricanje sudbine, horoskopi, magije, erotski, pa i, prikriveni ili ne, homoseksualni i pedofilski sajtovi i šta još ne.

Pisana reč je postala retka kao zlato, malo se ko maša za pero, papir i koverat. Pišemo po ekranu, šaljemo u svet naše poruke, postavljamo problem, komentarišemo problem, ulazimo u problem. Čak i da imaju ime oni koji sudeluju na tim mestima, mi ne znamo ko su, odakle su, da li je i, ako jeste, u kojoj meri je istina to što pišu, postoje li uopšte. A opet, većina o tome i ne razmišlja. Većina prihvata «zdravo za gotovo» ono što čita, o tome razmišlja, nađe se nekad u strahu, nekad u stanju ushićenosti, nekad u čudu, zavisno o čemu se radi («Da li je dr Roso upropastio ili pomogao osobama koje boluju od tumora?» «Treba li poslušati savete da se cedi kupus i pije, pa će kila nestati sama od sebe, kakve operacije?» «Da li da idem na ispitivanje nerava metodom emng?» «Ne, nikako, ako misliš da ostaneš živ, užasno je bolno a rezultat neizvestan.» «Svakako, lažu,  pa to je mačji kašalj.» «Zgodna, lepa i iskusna crnka, želi poznanstvo. Godine nisu važne. Mobilni telefon taj i taj.» A posle, iza ugla, prvo piće, onda joj nema više traga...). 
Gasimo  kompjuter duboko u noć i shvatimo da sova u daljini huči i da je oko nas tišina i - praznina, da smo napustili virtuelni svet.

Ostajemo opet sa sobom, nevirtuelnim.

Taj virtuelni svet nas može učiniti samouverenim, može nas nečemu doučiti, podučiti, ali nikada ne može zameniti živu reč, na papiru pisanu reč, susret licem u lice.

Proverena informacija! Ne, istina. Ona je uglavnom sakrivena ili samo naznačena, i to između redova. Proverenu informaciju treba uzimati. Ali to košta koliko se na kiosku plaća za primerak dnevnog lista "Politika" ili"DN". Moćni ili svemoćni internet doprineo se da se i ta proverena informacija može uzeti besplatno. Slutimo, neće ni to dugo trajati. Za sada i do sada svi su, ama baš svi, pohrlili da koriste internet. I dobro se snalaze. Veliki dnevni listovi, štampa, radio, TV… svi imaju svoje internet-prezentacije. Ako tragamo za rešenjem nekog administrativnog ili zdravstvenog problema, možemo i to, čitajući obaveštenja na vebsajtovima raznih ministarstva, kliničkih centara, bolnica, domova zdravlja, opštinskih službi. U Švedskoj ta se informacija može dobiti i na maternjem jeziku. Naravno i tu ćemo naići na pravdu i nepravdu. Zašto ima veb stranica iz Srbije koje su pisane samo latinicom kada je srpsko oficijelno pismo ćirilica? Ili zašto dobar broj sajtova bosansko-hercegovačke Vlade u potpunosti eliminiše ćirilicu a oni koji je uvažavaju, ne uvažavaju srpski jezik? Sve to, ama baš sve, i što je mana i što je vrlina interneta, odslikava se jednako, ako ne i jasnije, u rasejanju, daleko od domovine.

Internet je, sa svim svojim manama i prednostima, ma gde bio njen podanik, Otadžbinu doveo u njegovu kuću. U belom svetu on može virtuelno listati svoju omiljenu novinu, slušati radio-stanicu, gledati TV program i omiljene emisije. «Đekna još nije umrla a ne znamo ka će». Nikad, sve su prilike, jer se i ona, zajedno sa nama iz njenog užeg i šireg zavičaja, udenula u virtuelni svet.

S internetom svi smo istovremeno i u plusu i minusu. Mnogi se trude da plus bude što veći. Čak su i svoje ime kombinovali iz reči virtuelnog i audio-vizuelnog sveta. Treba se samo malo potruditi da bismo to saznali. Net TV Plus samo je jedan u moru primera koji može iz ove šume globalne da se izgugla pred nas i naše oči. To se nama dogodilo i to je razlog i povod da ispisujemo ove redove.

Mi koji živimo izvan domovine, nije ništa novo rečeno, tragamo za pisanom i slikom pokrivenom informacijom, proveravamo više izvora, sve s ciljem da saznamo «ovamo» šta se događa «tamo». Šta ima novo u komšiluku, imaju li oni problema i koji su.

TV program iz Otadžbine na ekranu računara novi je projekat - internet TV pretraživača Net TV Plus iz Beograda koji nudi mogućnost emitovanja internet televizije. O ovom projektu Gorjan Latifić, predstavnik Net TV Plusa kaže: «Znamo da veliki broj naših zemljaka živi i radi u inostranstvu gde uglavnom nemaju mogućnost praćenja TV emisija na maternjem jeziku, pa smo došli na ideju uvođenja kablovske TV koja ne ide klasičnim kablom, nije ograničena daljinom i za koju nisu potrebne satelitske antene, već je medij koji se najbrže razvija a dostupan je bilo gde u svetu putem interneta. Mi smo u ovom trenutku i jedini medij preko koga se može pratiti, na primer, 1000 TV kanala direktno iz celog sveta sa kašnjenjem od samo par  sekundi. Nudimo novu mogućnost praćenja više od 90 najgledanijih TV kanala sa područja bivše Jugoslavije (Srbije, Hrvatske, BiH, Makedonije, Crne Gore, Slovenije).». I nije to sve. On dodaje kako je «vreme emitovanja programa domaćih TV kanala za stanovnike Amerike, Kanade i Australije prilagođeno njihovom lokalnom vremenu. «Naš net TV pretraživač, kao i sve naše i strane TV kanale gledalac može pratiti na računaru ili na našem BOX-u, odnosno i kao DVD rekorder za snimanje svih TV emisija, pretraživač dnevnih novina, filmova na iznajmljivanje i IP video telefonije», objašnjava Gorjan.

Eto, i to i još mnogo štošta. Sve na jednom mestu koje se zove računar. Jedan ekran a hiljadu načina na putu do informacije. Za sada, ona je besplatna. Ne zadugo, jer su već počele rasprave u vodećim svetskim dnevnim listovima, kojima internet preuzima čitaoce, kako proverena i publikovana informacija ne može biti besplatna. Usluge Net TV Plus pretraživača nisu besplatne. Da li je to nagoveštaj nove ere u svetu interneta? Sasvim je izvesno da jeste. Ono što je besplatno zna biti jako skupo. Lepo je da tehnologija napreduje, ali je neophodno da čovek ostane čovekom i socijalnim bićem kako mu je i od Boga dato!

© Дијаспора/Diaspora 
Publikovano u julu 2009.