Sudi gospode, onima koji nam čine zlo,
obori one koji hoće da nas obore.
Uzmi oružje i štit i ustani u pomoc našu
(Pravoslavni molitvenik)
Kad je javljeno da nam je ostalo samo nekoliko sati do "vazdušnih udara", a to znači do napada avionima i raketama spram kojih su bombe iz filmova s Batom Živojinovićem - petarde - shvatili smo čega se plašimo. Sramote.
Kad su zajaukale sirene, odjeknule detonacije, a radio počeo javljati o mestima i objektima napada - shvatili smo da nemamo šta izgubiti, osim obraza.
Da li je bombardovanje ugrađeno u sudbinu Beograda?
Te srede u podne predstavljao sam novinarima svoj novi roman Anđeo smrti - kratka hronika Evrope u Biblioteci grada Beograda. Rekao sam; dan je sunčan, Bog je na našoj strani.
Uveče, u zemunskom klubu-knjižari začusmo detonacije, potmule, u daljini.
Neko se uznemirio i otišao. Većina se opredelila za pivo i viljamovku.
Valjalo nam je preći Savu. Na auto putu mladić u crvenoj trenerci nije prekidao džoging.
Kod kuće, građani behu pred zgradama, u stanovima, u skloništima. Tako beše ovih trinaest dana bombardovanja Srbije i Crne Gore. Najžešće na katolički Uskrs, kad pišem ovaj post skriptum.
U skloništima mahom stariji, na ulicama i trgovima mlađi.
Na trgovima Srbije - festival. Manifestacija odbrane i hrabrosti. Prkos - pevanjem, mada su dani žalosni. Odušak. Otpor sejačima smrti i zla. Paklu na kraju veka.
Da li će to, s one strane, iko razumeti?
Letopisci iz doba Boja na Kosovu tvrde kako su ondašnji Turci očekivali da se Srbi razbeže kud ko, samo kad onolika sila udari u zurle, bubnjeve i halak... Komandanti NATO-horde, oružani tehnikom najsavršenijom u istoriji ratovanja, mislili su da će nevidljivim avionima i kukavičkim udarcima iz daljine naterati Srbe da sve što imaju belo iznesu na prozore.
O Srbima i Srbiji ni Srbi ne znaju dovoljno. Oni koji je sad uništavaju - ne znaju nista.
Tuku gradove, ruše mostove, lome fabrike, toplane, institute, potresaju manastire, gone narod u zbegove, decu u ludilo, misleći da su srušili Boga i sad oni dele pravdu.
Najveći zbeg na Lazarevu subotu beše najveće porodilište na Balkanu. Za NATO i SAD to nije humanitarna katastrofa.
Makar pred Bogom, pravda neće biti onoga čija je sila.
----------
Dragan Lakićević, Crnogorski putopis
© DIJASPORA, dvojezični časopis za kulturu Stockholm,
broj 8, mart-april 1999. godine
* Napomena: Pismo sa naslovom Crnogorski putopis u Stockholm je stiglo nekoliko dana pre nego što su se ostvarile pretnje o bombardovanju. Već pripremljeni broj doživljava određene izmene. Rubrika Pismo iz Otadžbine dobiva Post skriptum: Pakao na kraju veka - sila ili pravda. Menja se naslovna strana srpskog dela časopisa na kojoj se objavljuje lista švedskih intelektualaca koji su se izjasnili protiv bombardovanja. Na drugoj strani, u prevodu Sofije Terzić, "Diaspora" donosi tekst Apela švedskih intelektualaca protiv bombardovanja. Objavljen je pod naslovom Zapanjujuci cinizam Zapada, širi članak švedskog eksperta za Balkan Sela Magnusona. "Dijaspora" donosi i svedočenje sa lica mesta o tome kako je devetnaest najbogatijih zemalja sveta krenulo vojnim merama ka političkim ciljevima. Prvu noc bombardovanja u listu je opisao profesor skandinavskih jezika na Univerzitetu u Beogradu Ljubiša Rajić. U švedskom delu časopisa književnik Erik Vijk objasnio je zbog čega je pokrenuo inicijativu među švedskim intelektualnim krugovima i pozvao ih da dignu glas protiv bombardovanja.
|